Saveti o ishrani školske dece koja imaju puno sportskih aktivnosti

Dete nije mali čovek, dete je dete. Ono ima svoje potrebe. Jedna od njih je i potreba za kretanjem ili fizičkom aktivnošću. Fizička aktivnost je jedan od najbitnijih faktora zdravlja kod dece. Time deca razvijaju niz telesnih i psihičkih veština. Ali dečji organizam ima svoje specifičnosti i svoja ograničenja. Telesni, psihološki, biohemijski, hormonalni, socijalni, i svaki drugi status, koji definiše jedinku, različit je kod deteta u odnosu na odraslog čoveka, naročito zbog toga što deca rastu. Ali, jedni organi rastu brže, a drugi sporije. Osim toga, prisutne su i razlike u intenzitetu rasta pojedinih sistema u toku detinjstva i adolescencije. Ne rastemo istom brzinom ni tokom samog detinjstva. Najbrže se raste od prve do treće godine, i na početku puberteta.

Većina dece zadovoljava svoje potrebe za fizičkom aktivnošću kroz igru i rekreativne aktivnosti, ali je sve veći broj dece koja se rano specijalizuju za određenu vrstu sporta i počinju intenzivno da treniraju radi takmičarskih rezultata. Postoje definisane preporuke u kom uzrastu treba početi sa treninzima, zavisno od sportske discipline:

  • Za sportove kao što su plivanje, klizanje, skijanje i ritmička gimnastika, koje zahtevaju psihofizičke sposobnosti kao što su fleksibilnost, spretnost, brzina i donekle izdržljivost, osnovni trening bi trebalo započeti između šeste i devete, a takmičarski trening ne pre 12. godine.
  • Osnovni trening za atletske discipline (bacanje koplja, trčanje na kratke staze, skokovi), sportske igre (košarka, fudbal, odbojka...) i vežbe na spravama, trebalo bi početi između osme i jedanaeste godine, a sa vrhunskim treningom sačekati do 16. godine. Ovi sportovi zahtevaju brzinu pokreta, fleksibilnost i kratkotrajne brzinske vežbe snage.
  • Kad su u pitanju atletske discipline kao što su bacanje kugle, trčanje na srednjim i dugim prugama, biciklizam, rvanje, odnosno sportovi koji zahtevaju izdržljivost i intenzivne vežbe snage, sa osnovnim treningom bi trebalo početi između 10. i 14., a vrhunski trening odložiti do 18.godine.

Ove preporuke su ustanovljene u skladu sa mogućnostima razvoja pojedinih psihofizičkih sposobnosti kao što su: brzina (od 10. godine), snaga (od puberteta), fleksibilnost (od 8. do 10. godine), aerobna izdržljivost (od ranog detinjstva) i anaerobna izdržljivost (od sredine puberteta).

Posledice neadekvatne ishrane

Najveći rizik po zdravlje, a pri bavljenju sportom su povrede i neadekvatna ishrana. Nisu pošteđena ni deca koja su uključena u sportske aktivnosti, bilo da su te aktivnosti rekreativnog tipa ili su trenažni proces i/ili takmičenja. Mnoge od njih bi mogle da budu sprečene ukoliko bi roditelji usvojili nekoliko pravila ponašanja.

  • Pre nego što vaše dete počne redovno da vežba neku sportsku disciplinu ili da trenira za takmičenja, odvedite ga kod pedijatra koji će izvršiti detaljan pregled i dati preporuke vezane za ishranu. Cilj pregleda je da se sagledaju i izbegnu zdravstveni rizici koje sportska aktivnost može da izazove.
  • Potrudite se da vaše dete uvek koristi zaštitnu opremu koju zahteva određeni sport (kacige, štitnici i sl.) i da mu je oprema odgovarajuće veličine.
  • Insistirajte na tome da vaše dete pre započinjanja sportske aktivnosti uradi vežbe zagrevanja i istezanja. Zagrejani mišići i optimalno istegnuti ligamenti sprečiće uganuća ili ozbiljnije povrede.
  • Naučite svoje dete da nikad  (baš nikad!) ne nastavlja fizičku aktivnost  ako oseća bilo kakav bol.
  • Ako se dete pri fizičkoj aktivnosti povredi, naravno, odvešćete dete na pregled i sprovesti savetovano lečenje. Postoji još jedan važan momenat iza toga: striktno pratite uputstva lekara kada nastaviti sa fizičkim vežbanjem. Dete nikad ne vraćajte na sport dok se ne uspostavi puna funkcija povređenog dela tela. Nije dovoljno što nema bola, oporavak mora biti potpun. Nije loše konsultovati specijalistu fizikalne medicine.
  • Uvek insistirajte na tome da su trener ili nastavnik fizičkog vaspitanja obučeni da pruže adekvatnu prvu pomoć.
  • Uvek budite sigurni da odabrani sport odgovara psihofizičkim sklonostima vašeg deteta.
  • Uvek budite sigurni da je dete unelo pre i u toku treninga dovoljnu količinu vode kako bi se sprečili problemi dehidracije i pregrevanja organizma deteta.
  • I nikad ne zaboravite, deca u sportu traže zabavu a ne rezultate.

Evo nekoliko primera i osnovnih principa koje treba poštovati:

Vreme od obroka do treninga

Dete ne sme da ima «jak» obrok najmanje dva sata pre intenzivnog napora.

Od obroka do treninga treba izbegavati «brze šećere» – med, čokoladu i slično. To je naročito opasno ako se uzima neposredno pred trening. Brz prodor šećera u krv dovodi do brzog izlučivanja insulina, koji «uteruje» šećer iz krvi u ćelije. Tako detetu pada nivo šećera u krvi baš na treningu ili utakmici, što je veoma neprijatno. Javlja se drhtavica, malaksalost, osećaj gladi i nervoza – pa od sporta ništa!

Obrok pre treninga

Obrok treba da bude sastavljen od «sporih šećera» – najbolje su testenine. One imaju ugljene hidrate koji se postepeno oslobađaju iz creva i tako daju neophodnu energiju detetu tokom celog treninga ili utakmice.

A voda, da li sme da se pije pred trening?

Voda je obavezna!

Bez vode nema života. Pošto dete tokom napornog fizičkog vežbanja gubi vodu znojenjem (ali i na druge načine), izuzetno je važno da blagovremeno «napuni rezervoare». Dete pre treninga ne sme da bude žedno. Pola sata pre velikog napora, dete bi trebalo da popije par čaša vode, čak iako nije žedno.

Šta dati detetu da pojede ako ima trening rano ujutru?

Prvi jutarnji trening ne sme da bude prekomerno jak. U kolektivnim sportovima se najčešće praktikuje lagano istrčavanje. Jak doručak, pre vizičke aktivnosti nije najbolje rešenje.