Muški sterilitet

Bračni sterilitet u 10% - 30% slučajeva nastaje kao posledica nedovoljnog broja spermatozoida ili spermatozoida neadekvatnog oblika u ejakulatu muškarca.
Muški sterilitet nastaje zbog:
  • poremećaja funkcije testisa u smisli odsustva stvaranja spermatozoida ili proizvodnje morfološki neodgovarajućih spermatozoida
  • poremećaja transporta sperme tj. anatomske opstrukcije
  • poremećaja funkcije hipofize i hipotalamusa čija je hormonska podrška neophodna za normalan rad testisa i stvaranje spermatozoida
  • impotencija i poremećaj ejakulacije

Muški steriliet možemo uslovno podeliti na urođeni tj. autonomni poremećaj stvaranje spermatozoida kao posledica neadekvatne funkcije testisa bilo zbog homonskog poremećaja ili oštećenja germinativnog epitela testisa, te stečeni poremećaj odnosno prestanak prethodno normalne spermatogeneze ili postojanje prepreke u transportu spermatozoida kroz izvodne kanale (npr. virusne i bakterijske infekcije). Ipak, u 50% pacijenata etiologija ostaje nepoznata.

Testosteron, hormon koji luče testisi, može biti smanjen ukoliko je oštećeno tkivo testisa ili ukoliko hipofiza ili hipotalamus ne luče dovoljno stimulišučih gonadotropnih hormona (FSH i LH). Ovaj hormon, testosteron, neophodan je za rad testisa odnosno stvaranje spermatozoida. Oštećenje spermatozoida nastaje kod onih muškaraca koji nemaju spuštene testise u skrotum, već ostaju u trbušnoj duplji gde na njih nepovoljno deluje lokalna temperatura.

Stečene poremećaje u funkciji testisa karakteriše lošiji nalaz spermograma dok je nivo testosterona u normalnim granicama. Takođe, pojedini lekovi za lečenja maligniteta veoma su štetni za spermatozoide. Zloupotreba muških hormona radi jačanja muskulature takođe nepovoljno deluje na spermatozoide. Ovo su neki od faktora steriliteta koji se mogu otkloniti higijensko-dijetetskim merama i uz adekvatnu urološku terapiju.

Prvi i osnovni test za procenu fertilnosti muškarca je spermogram, mikroskopski pregled ejakulata kada se procenjuje broj spermatozoida u 1 mililitru, oblik i izgled spermatozoida kao i njihova pokretljivost.

Spermogram zdravog muškarca trebalo bi da ima više od 20 miliona spermatozoida u mililitru, sa više od 50% pokretnih i sa više od 30% onih koji imaju normalnu morfologiju. Smanjena mogućnost za oplodnju postoji kod onih muškaraca koji ne ispunjavaju gore navedene uslove. Ukoliko u ejakulatu nakon centrifugiranja nema spermatozoida nalaz se definiše kao azoospermija (odsustvo spermatozoida). Oligozoospermija (smanjen broj spermatozoida) je nalaz koji govori da je broj spermatozoida u mililitru ejakulata manji od 20 miliona.

Kada se ustanovi poremećaj spermatozoida, a radi definisanja uzroka i mogućnosti lečenja, neophodan je pregled urologa.