Mikrofertilizacija (ICSI)

Prethodno je opisan klasičan postupak in vitro fertilizacije (IVF). Značajno komplikovaniji vid vantelesne oplodnje je mikrofertilizacija ili intracitoplazmatska injekcija spermatozoida (ICSI), koja je varijanta in vitro fertilizacije (IVF). Razlika od klasične metode je u tome što se čin spajanja polnih ćelija obavlja mikromanipulacijom, tj. spermatozoid partnera se složenim postupkom, pod kontrolom sistema mikroskopa, ubacuje direktno u jajnu ćeliju. Drugim rečima ne ostavlja se spermatozoidima da sami pronađu put do jajne ćelije, već ovim procesom upravlja biolog. Ovo je posebno važno u slučaju kad raspolažemo s malim brojem jajnih ćelija, što se najčešće događa kod starijih pacijentkinja. Metoda ICSI je uvela radikalne promene naročito u teškim slučajevima muške neplodnosti.

Kada je u jajnu ćeliju ubrizgan spermatozoid, ona se pregleda nakon približno 14 - 16 sati, da bi se utvrdilo je li došlo do fertilizacije, a 24 sata kasnije proverava se je li došlo do adekvatne deobe.

Probijanje zone pelucide može izazvati odbrambeni mehanizam omotača jajne ćelije ili ranog embriona. Tehnika mikrofertilizacije može rezultirati degeneracijom jajne ćelije ili formiranjem nenormalnog/oštećenog embriona. Mogu se pojaviti nepredvidivi tehnički problemi i omesti uspešnu fertilizaciju.

Šanse da se rodi dete s urođenim manama u svetskim razmerama se kreću oko 2%, bez obzira na koji način je trudnoća postignuta (prirodnim putem ili vantelesnom oplodnjom). Dostupni podaci ne ukazuju na bilo kakav rizik da bi se metodom ICSI mogle izazvati anomalije ploda.

Nazvaćete nas u dogovoreno vreme, da dobijete preliminarne informacije o embriotransferu. Ponekad je potrebno od 12 do 24 sata da bi se sa sigurnošću znalo hoće li embriotransfer biti obavljen ili ne. Uobičajeno je da se vraćanje embriona izvrši 48 sati posle punkcije folikula. U nekim situacijama ovaj se period produžava na 72 sata, pa čak i na nekoliko dana (najviše 5 - 6).

Pre svega, morate imati na umu da postoji rizik da se dobiju jajne ćelije koje nisu takvog kvaliteta da bi se oplodile. Takve se ćelije nazivaju degenerisanim i puno su češće kod pacijenata starijih od četrdeset godina. Dalje, ženska i muška polna ćelija se ne moraju obavezno spojiti. To se ponekad događa kod klasične vantelesne oplodnje, ali izuzetno retko u slučajevima mikrofertilizacije (ICSI). Poslednja mogućnost je da se ćelije embriona nepravilno podele i dođe do zastoja u daljim deobama, što takođe zavisi od kvaliteta jajnih ćelija i karakteristično je za starije pacijentkinje. U svim tim slučajevima postupak se obustavlja, a pacijentkinji i njenom partneru se pruža objašnjenje i uput za eventualni sledeći pokušaj.

Mikrofertilizacija je ponekad praćena i aspiracionom biopsijom testisa (TESA), ili pravom hirurškom biopsijom (TESE), u slučajevima kad u ejakulatu nema spermatozoida kojima bi se izvršila oplodnja. Primenjuju se još i mikrohirurška aspiracija spermatozoida epididimisa (MESA) i perkutana epididimalna aspiracija spermatozoida (PESA). To znači da se fertilizacija oocite u programu ICSI može postići muškom polnom ćelijom različitog stepena zrelosti; kako primenom zrelog spermatozoida tako i onim iz testisa ili epididimisa.

Većina indikacija za primenu ICSI je samo varijanta osnovne, a to je muški infertilitet visokog stepena, bilo da se radi o oligo-, asteno ili terato-zoospermiji odnosno o njihovim mogućim konbinacijama. ICSI se predlaže i u slučaju dva ili više bezuspešna pokušaja začeća metodom klasičnog IVF ili ukoliko se beleži niska fertilizaciona stopa u IVF programu.

Definitivna odluka o izboru metode vantelesne oplodnje donosi se u dogovoru s Vama i isključivo uz Vašu saglasnost! Smatramo da žene starije od 38 godine treba da se odmah opredele na metoduIVF/ICSI, bez razmišljanja o IUI.

Iz različitih indikacija, i gamete i embrione, danas je moguće „sačuvati u zamrznutom obliku“, krioprezervirati. Krioprezervacija i transfer odmrznutih embriona (FET) povećavaju stopu trudnoće po započetom ciklusu vantelesnog oplođenja i predstavlja komfornu metodu u slučajevima kada u prethodnom ciklusu nije ostvarena trudnoća svežim embrionima. Ipak, zvanični izveštaj evropskih zemalja u 2001. godini je ukazao da je procenat ostvarenih trudnoća sa kvalitetnim zamrznutim/odmrznutim embrionima, manji u odnosu na programe sa svežim embrionima - stopa trudnoće po embriotransferu je iznosila za IVF sa svežim embrionima 29%, za ICSI sa svežim embrionima 28.4%, za programe sa zamrznutim/odmrznutim embrionima (bilo za IVF ili ICSI) 14.6% a uvođenjem metode brzog zamrzavanja ili vitrifikacije i do 22%.