Štipanje, ujedanje, čupanje i guranje

Verovatno je za vas ogroman šok kada vidite svoje dete kako druge ujeda, štipa i vuče za kosu. Šta znači kada vas dete tako povredi i šta možete uraditi po tom pitanju?

U uzrastu od 6. do 9. meseci vaša beba je jača i više može da kontroliše svoje telo. Može posegnuti za nečim, zgrabiti, povući ili čak ujesti. Ali, vaša beba je i dalje još mala da bi bila agresivna u smislu namerne želje nekog da povredi. Beba je u periodu kada želi da upozna uzrok i posledicu neke radnje.

Vaša beba obožava da posmatra kako neki predmet pada na pod, oduševljena zvukom koji proizvodi. Iz istog razloga, beba će verovatno zgrabiti vaše lice i ujesti vas, jer vidi da vi na to reagujete.

Male bebe pokazuju ljutnju izuzetno efektno svojim izrazima lica i pokretima tela. Verovatno ćete prepoznavati razliku izmeću ljutog plača i bolnog plača. Vaša beba možda pokazuje bes jer je gladna, umorna ili joj je neugodno zbog nečega. Možda joj samo treba pažnja i malo maženja sa vama. U ovom uzrastu beba uči da njegova/njena pažnja izaziva predvidljive reakcije sa okruženjem. Ako se beba smeje, brblja smešnim zvucima, očekivaće da se ljudi oko nje smeju i uzvrate joj pričom. Ako ne pokažete reakciju koju beba očekuje, možda ćete izazvati bes.

Bes: uzrast od 9. do 12. meseca

Svako dete iskusi bes s vremena na vreme. Guranje, otimanje ili ujedanje je obično detetov način da dobije nešto što želi ili da okusi predmete ili osobe. Nekada, možda ipak uvidite pravi bes. Na primer, kada nešto sklonite od bebe ili kada beba ne može da uradi nešto što želi.

Kada beba pokazuje intenzivne negativne emocije, ponekad je jako teško naći razliku između besa, straha ili neke nelagodnosti. Na primer:
  • Desetomesečnom detetu koje je ostavljeno u vrtić, kod bebisiterke ili rodbine na čuvanje možda će trebati više vremena da se navike na odvojenost od roditelja.
  • Drugo desetomesečno dete koje neutešno plače i baca sve igračke možda ima samo upalu uha.
  • Neka deca se brzo prestimulišu spoljašnjim uticajima i mogu reagovati previše agresivno, a u suštini su prestimulisani ili samo umorni.

Nekim roditeljima je teško da prihvate činjenicu da njihova beba ima širok spektar emocija, pozitivnih i negativnih. Na primer, kada njihovo malo dete viče ili udara drugu decu, roditelji se smeju i ti postupci su im simpatični. Ovakvim roditeljima je neugodno zbog načina na koji njihovo dete izražava bes, pa im je jedini način da se sa tim izbore, šala. Deca kada vide da se roditelji smeju njihovim postupcima smatraju da roditelji odobravaju njihove postupke i besno ponašanje.

U uzrastu između 9. i 18. meseca, mnoge bebe imaju naviku da zgrabe noktićima lice mame ili tate kada ih drže ili ih povuku za uši, kosu i udaraju ih po glavi. Ujedanje je normalno ponašanje za bebe koje svet oko sebe istražuju ustima. Cilj je da naučite dete koja je razlika između predmeta koje bi trebalo da grizu (hrana, igračke za zubiće) i one koje ne treba da grizu (ljude).

Jedan način da upravljate ovim ponašanjem je da pratite uzroke ovakvog ponašanja i da pokušate da ih sprečite govoreći mirnim glasom: “Nema ujedanja. To boli!”. Bebe ipak žele da ugode svojim roditeljima jer ih vole. S druge strane, žele i da istražuju sve oko sebe. Ako je vaša beba baš uporna sa ovakvim ponašanjem, možda neće odmah prestati.

Najbitnije je da prihvatite emocije onakve kakve jesu i da postavite jasne granice o agresivnom ponašanju kojih ćete se držati, čak i u ovako malom uzrastu.

Možda ćete viknuti, šljapnuti bebu ili čak uzvratiti ujedom. Ovakve radnje će samo podstaći neprihvatljivo ponašanje. Beba će pokušati da vas imitira, kao i takve radnje. Možda ćete ubrzo primetiti ponovo da beba ponavlja takvu radnju, čisto da vidi kakva će sada biti vaša reakcija.

Uzvraćanje ujedu ujedanjem neće sprečiti detetovu lošu naviku. Umesto toga, verovatno će vaše dete imitirati ujedanje i primenjivati ga na drugim ljudima.

Koristite osetljive i emotivne reči

Kada pričate bebi koristite reči koje izražavaju osećanja, kao što su ljutnja, bes, strah ili frustracija, jer ćete tako objasniti detetu u kakvom stanju se nalazi. Naravno, trebaće godine da prođu da bi dete stvarno shvatilo pravi koncept tih reči, ali vremenom, ovakve reči će imati sve više značaja.

Eventualno, vaše dete u uzrastu od tri ili četiri godine, a nekada i ranije, koristiće ove reči da bi opisalo kako se oseća.

Budite nežno čvrsti
  • Odgovorite naizgled besnoj reakciji, ujedanje, čupanje kose i udaranje, nežnom čvrstinom.
  • Sklonite detetovu ruku ili usta sa vaše ruke, noge ili obraza i recite nešto slično: “Ne, to boli!”.
  • Ako je potrebno spustite dete iz naručja na pod.
  • Neka vaš izraz lica bude ozbiljan (bez smejanja, čak iako je ponašanje stvarno simpatično, ali ipak nedozvoljeno), ali ipak ne previše iznenađen.
  • Uzmite dete ubrzo, pre nego što počne da se previše iznervira. Budite spremni da ćete ovakav postupak ponavljati više puta.
  • Za decu izuzetno osetljivu, možda ćete morati više puta ponavljati ovakve postupke dok dete ne shvati granice koje ste mu postavili i koje treba da prihvati.

Kada bi trebalo da ovakvo ponašanje prestane?

Čak i sa upornim i najboljim učenjem, mala deca možda neće prestati da ujedaju, čupaju za kose ili guraju drugu decu. Možda će dete prestati odmah nakon što kažete ne, sa štipanjem, ali ovakvo ponašanje ubrzo može da se vrati.

Postepeno sve manje i manje će se javljati agresivno ponašanje ako ste postavili jasne granice.

U uzrastu od dve godine ovakvo ponašanje se javlja kada je dete jako frustrirano ili uznemireno. U uzrastu od 3 godine, ovakvo ponašanje je retkost.