Strah od odvajanja

Prepoznavanje straha od odvajanja

Poremećaj straha od razdvajanja

Poremećaj straha od odvajanja teže pada kada:
  • strah počinje da remeti detetov život i kasnije utiče na život roditelja;
  • težina straha od odvajanja je neprimerena uzrastu deteta;
  • karakteristične situacije straha od odvajanja su uporne nekoliko meseci.
Ako ste zabrinuti da vaše dete možda ima poremećaj straha od odvajanja, obratite pažnju na sledeće situacije koje su jedne od simptoma ovog poremećaja:
  • dete ne voli da je odvojeno od vas,
  • brine se da vi ili dete možete imati nezgodu ili se možete povrediti dok ste razdvojeni,
  • odbija da ide u vrtić ili kod osobe koja ga/je čuva,
  • odbija da spava kod drugog bez vas,
  • žali se da na mučnine kada je razdvojen/a od vas.

Pomoći deci sa strahom od odvajanja

Postoji mnogo stvari koje možete uraditi da biste pomogli detetu koje se plaši odvajanja:
  • Recite detetu kada odlazite i kada ćete se vratiti. Ovo je osnovna stvar koju treba da radite čak i sa bebama. Izuzetno je korisna i deci pomaže. Neki roditelji misle da je bolje da se iskradu dok dete ne gleda i dok je mirno, ali ovo samo pogoršava situaciju. Vaše dete će se zbuniti ili jako uznemiriti kada shvati da vas nema. Tada će mu/joj biti mnogo teže da se smiri sledeći put kada budete odlazili. Nikako se nemojte iskradati. Sa decom treba da budete otvoreni i iskreni.
  • Kratko i jasno se pozdravite na vratima sa detetom. Nemojte se puno grliti i odugovlačiti odlazak, to će biti još gore vašem detetu jer će misliti da se predomišljate oko odlaska.
  • Pre nego što odete, dajte detetu da se igra sa omiljenom igračkom i igrom.
  • Ako ostavljate dete u prostoru koje je novo za njega/nju (vrtić, kod drugara/drugarice, kod vaših prijatelja, rodbine, bebisiterke), probajte neko vreme da provedete sa detetom u tom prostoru. Nemojte odmah odlaziti i nemojte sebe i dete požurivati. Dete mora da zna da je ostavljeno u sigurnom i bezbednom okruženju sa osobom kojoj oboje verujete. Tako će biti manje uznemireno sledeći put kada ga/je budete ostavljali.
  • Da biste pojačali detetov osećaj sigurnosti, dozvolite mu/joj da ponese omiljenu igračku od kuće. Ova navika će se postepeno smanjivati kako dete bude raslo i prestalo da se plaši.
  • Kada odlazite od deteta zadržite vedrinu na licu, čak iako vam je jako teško. Ako ste zabrinuti ili tužni, vaše dete će misliti da okruženje nije najsigurnije i uznemiriće se.
  • Dobro je da objasnite vaspitačima, učiteljicama ili osobi kojoj ostavljate dete detetov strah od odvajanja i kako se manifestuje. Takođe, objasnite im šta ste sve radili da biste pomogli detetu, koje načine ste primenjivali. Na ovaj način, drugi ljudi u detetovom okruženju mogu dati svoj doprinos poboljšanju problem.