Kratko uputstvo

Želimo da Vas pomoću ovog uputstva upoznamo sa praktičnom stranom programa vantelesne oplodnje, kako bi ste se na vreme pripremili i organizovali.

Bitno je da zapamtite da svaki pacijent različito reaguje na terapiju koju prima, i da je svaki ciklus poseban na svoj način. Zbog toga Vaš tretman i urađeni testovi neće biti isti kao i kod druge pacijentkinje.

Potrebno je da znate da je trudnoća nastala vantelesnom oplodnjom potpuno ista kao i svaka druga trudnoća nastala na uobičajen način. Eventualne komplikacije se nikako ne mogu pripisati vantelesnoj oplodnji.

Postupak vantelesne oplodnje ne garantuje trudnoću, a da bi se postigao krajnji cilj, ponekad je potrebno proći kroz program i nekoliko puta. Uspešnost je za svaki par individualna i zavisi od mnogo faktora. Uspešnost se globalno gledajući kreće od 25% do 40% (mereno stopom začeća u jednom menstrualnom ciklusu), što znači da je rizik od neuspeha značajno veći od mogućnosti da se uspe (metoda je uspešnija nego spontano začeće u bilo kom reproduktivnom razdoblju života). Najsavremeniji izveštaji IVF registra pokazuju da svega 5-13% embriona kao rezultat IVF - ET postupka ustvari postanu bebe. Mi ćemo učiniti sve što je u našoj mogućnosti da zatrudnite već u prvom pokušaju.

Pod pojmom neplodnosti se smatra nemogućnost začeća ili iznošenja trudnoće do termina, posle godinu i više redovnih seksualnih odnosa, bez primene kontraceptivnih sredstava. Svetska zdravstvena organizacija (SZO) je za 1992. godinu iznela podatak o oko 8-10% parova u svetu  imaju neki od oblika infertiliteta. Za Srbiju se nalaze podaci o 16-18% infertilnih parova. Prema izveštaju SZO iz 1992. godine u 30-40% slučajeva je uzrok bio ženskog porekla a 10-30% muškog. Danas je vodeći uzrok neplodnosti – muški infertilitet.

Uzroci neplodnosti žene mogu biti ovulatorni, tubarni, cervikalni i uterini faktori, imunološki i multifaktorijalni te endometrioza. Uzroci muške neplodnosti se mogu podeliti na poremećaje produkcije spermatozoida, anatomske opstrukcije i faktore u koje se ubrajaju impotencija i poremećaji ejakulacije. Antispermatozoidna antitela mogu da se nađu u cervikalnoj sluzi žene ali i muški partner može da produkuje antitela na sopstvene spermatozoide.

Dijagnostika bračnog steriliteta ima za cilj da se u kratkom vremenskom periodu omogući davanje tačne informacije o uzroku bračne neplodnosti i time omogući njihovo usmeravanje na pravu terapiju.

To podrazumeva da se u našoj ustanovi uradi nekoliko dijagnostičkih testova u što kraćem vremenskom periodu:
  • ultrasonografska dijagnostika materice i jajnika,
  • spermatogram,
  • bazični hormonski testovi.
Na osnovu indikacije ponekad se preporučuju dodatni dijagnostičko-terapijski zahvati kao što su:
  • HSG (histerosalpingografija),
  • SIS (saline infuzion sonohisterografija),
  • HSC (histeroskopija).

Spermatogram se ponavlja u razmaku od 3meseca bar dva puta. Pri tom je normalna varijabilnost rezultata od 30% od jednog do drugog ejakulata. Rezultati ispitivanja se saopštavaju isti dan i pacijentima daju terapijske smernice. Time se standardna laparoskopija kao invazivna operativna metoda, bilo dijagnostička ili terapijska, ostavlja za retke, teže slučajeve strogo indikovane prethodnim dijagnosticčkim procedurama.

Bračni parovi dolaze na zakazani dan u našu ustanovu. Tada se obavlja konsultacija u ordinaciji s ginekologom i sestrom koja je koordinator postupka, kako bi ste dobile sve informacije i odgovore na sva pitanja. Sledi detaljna anamneza steriliteta i uvid u dosadašnju dokumentaciju, te ukoliko nema kontraindikacija dogovori se vremenu obavljanja predlozene dijagnostičke procedure.